Sport i hiperaktivna djeca

[tabasco]

Kod sportova obično hiperaktivcima bolje leže individualni sportovi kao što su tenis, stolni tenis... dok timski sportovi baš ne, jer vole uvijek biti u žarištu akcije pa su nestrpljivi dočekati svoj red ili kada dobiju loptu ne puštaju je, žele sve sami odigrati što nije baš u duhu timskog sporta. Kod timskih sportova nije samo koliko si spretan s loptom nego i koliko si dobro povezan, koliko dobro komuniciraš s drugim igračima. Bolja komunikacija to je bolja dinamika - i najviše u tom segmentu (komunikacija) oni znaju biti lošiji iako su, recimo, jako spretni s košarkaškom ili nogometnom loptom. Tako da iako su dobri igrači, u jednom timu ne dolaze do izražaja ili su čak loši. Naravno, postoje iznimke. Zanima me kakva su vaša iskustva od vaše djece u individualnim i timskim sportovima. Da li postoji razlika?

[nicks]

Ima jedna cijela stranica nekog trenera tenisa koji tvrdi da je to idealan sport za ADHD djecu.

link

valjda ga je i zato sin od mucgoghy  karakterizirao kao "težak".

A što se tiče jahanja, mislim da dijete stvarno može emocionalno puno profitirati!   Više nego u drugim sportovima.

[mucgoghy]

Osnovana je nedavno udruga "Hiron" za terapijsko jahanje(Vel.Gorica),a  voditeljica je pokazala interes za rad s ADHD djecom. U kontaktu smo i nadam se početku rada u travnju.Svi su dobrodošli.
Također je izrazila zanimanje za predavanje "Hiperaktivni sanjari".
Inače moj se sin zaljubio preko ušiju u konje,a moram priznati i ja.
Obožava arapske konje jer temperamentom i osobinama podsjećaju na hiperaktivce.
U sobi je napravio štalicu za svoje konjiće(igračkice-ne prave) i svima dao imena.
Druženje s konjima otvorilo je mnoga pitanja i odgovore-sve pozitivne.

[mucgoghy]

Evo Tabasco da ti odgovorim iz našeg iskustva.
U školi je uz nekoliko dječaka izvrstan u nogometu,kao timskoj igri.
Shvaća bit igre i komentira kako nije dobro da samo jedan igrač stalno uzima loptu i sve sam radi,tj. zabija golove.
Pokušava svoje prijatelje na nogometu(koji nisu ADHD), podučiti da treba igrati strateški i dodavati loptu!
Dakle timski rad mu u ovom slučaju leži.
Nastava je već nešto drugo...

[Dada]

Odusevljena sam pozitivnom reakcijom roditelja hiperaktivnih sanjara, a jos vise reakcijom njih samih na aktivnosti na programe terapijskog jahanja, zapravo na EAA (equine assisted activity).

Prije puno godina, zapocela sam s radom u terapijskom jahanju, a iako dijagnoza ADHD nije bila toliko rasirena a stanje poznato ljudima koji rade u skolama, sretala sam obitelji koje danas prepoznajem i ovdje na forumu...

Da skratim, ja sam sad u USA gdje radim isti posao kao i nekada u MOGU u Osijeku ( www.spiritequestrian.org ) i srecem se s korisinicima hiperaktivnim sanjarima vise nego ikad...

Zanimljivo je da bez izuzetka sva su iskustva pozitivna , jer EAA je holisticka metoda koja ukljucuje cijeli niz terapijskih situacija, te pomaze u razvoju socijalnih i komunikacijskih vjestina, uci strpljenju, organizacijskim sposobnostima... razvija samopouzdanje, empatiju, ali i kontrolirano oslobadja energiju djeteta...

Da skratim, preporucujem ukljucivanje u terapijsko jahanje ako u vasoj sredini postoji takav program, jer voditelji su (ili treba da su) educirani ili bar otvoreni za rad sa djecom koja su "zivo srebro", ali i redovni jahaci klubovi su dobro rjesenje u nedostatku drugog, a treneri mogu uz malo dobre volje prilagoditi program da omoguce maksimalne rezultate za male zivahne jahace...

Kako je vec neko spomenuo prije, MOGU je pokrenula poseban projekt bas za ove korisnike, strucno vodjen i programiran i vjerujem da ce osjecke obitelji prepoznati mogucnosti koje taj program daje i da ce svoja iskustva podjeliti ovdje...

Bit ce mi drago da cujem iskustva sa raznih strana i pozivam zainteresirane da cuju vise ili da podjele svoja iskustva i sugestije vezane uz terapijsko jahanje na forumu uz stranicu www.terapijsko-jahanje.com

Isto tako, podjelit cu ovdje ono sto ucim svaki dan u radu s hiperaktivnim sanjarima preko bare 

Svako dobro 

[mucgoghy]

U svijetu tehnike,mreža,čipova i psp-a,ekrana i koječega svi mi zaboravili smo pomalo na prirodan način života.
Djeca ne pričaju s roditeljima,roditelji ne pričaju međusobno - samo izmjenjuju informacije.
A gdje je nestao čovjek?-kako se netko u pjesmi pita.
U našem slučaju otišao je na jahanje ili još bolje druženje s konjima.
Lijepo da nam se pridružila(samo preko bare) Dada koja ima bogato iskustvo u druženju i s konjima i s ljudima.
A to nesebično davanje nastavlja i iz daleka.
Mi krenusmo u Veliku Goricu na terapijsko jahanje,udruga Hiron,gdje zatekosmo divne ljude i divne konje.
I vrlo stručan pristup uz veliko srce .
Nemoguće je opisati osmijeh i sreću na djetetovom licu koje zrači još satima nakon jahanja.
Jedva čekam da i Dada napiše svoja iskustva i nauči nas kako to rade preko Bare.

[mucgoghy]

Pročitala sam ovaj poučan članak (opet se ispričavam što je na engleskom,ali to je danas međunarodni jezik sporazumijevanja),pa ga prenosim u nadi da će nekome dati inspiraciju.

Individual Sports Are Key

As a general rule, children with ADHD do better when they get plenty of individual attention from coaches. That's why they're more likely to succeed with individual sports such as swimming and diving, wrestling, martial arts, and tennis - or even more rarified endeavors such as fencing and horseback riding.
Even though these sports themselves may be "individual," ADHD children still derive many of the social benefits of being on a team because they're frequently taught in groups with other kids. "In the case of swimming, wrestling and tennis they often are on teams," says Quinn. "It's just that the effort and instruction are individual."
The team situation also enables children to spread the guilt for a loss over the group, not just on him or herself - which is acceptable as long the child understands his or her role in the loss, and doesn't verbally blame or abuse teammates. Which means parents need to be closely involved.
In fact, parents are the key to sports success for most ADHD kids, particularly when they're young and selecting activities to pursue. "You have to work at seeking out what your kids are good at, what they're interested in, and what fits their personalities," says Quinn. "There's no one formula because no two ADHD kids are alike."
The Magic of Martial Arts
One group of activities that Quinn promotes for nearly all ADHD kids, though, is martial arts such as taekwondo. "Martial arts are all about control. You learn to control your body. The movements are smooth. There is an element of meditation (internal self control) in taekwondo." In addition, she says, teachers instruct rather than coach; when the child is shown step by step how to do something, there's little opportunity for distraction.
A lasting benefit of martial arts comes from its use of rituals such as bowing to the instructor, Quinn believes. "Rituals are good for ADHD kids because they make behavior automatic," she says. "For most of us, daily actions such as remembering to take your medicine are automatic. But without rituals such as 'every time I brush my teeth I take my medicine,' people with ADHD don't remember." Martial arts rituals can help teach kids with ADHD to accept, develop and use rituals in other areas of their lives.
Modifying Sports for ADHD Children
Despite the pitfalls of team sports, many kids with ADHD are strongly motivated to join them for social reasons as well as athletic interest. Indeed, learning to be a part of a team is a thrilling and therapeutic experience for kids who are up to the task.
But whether they choose to pursue team or individual sports, an understanding professional coach or gym teacher who makes adjustments and modifications for ADHD kids can make or break a sports experience for your child.
Modifications in team sports should be designed to keep your child active and engaged in the sport with strategies that minimize downtime and boredom. In baseball, for example, modifications might include:
-- Changing drill patterns frequently to keep the child from becoming bored or desensitized.
-- Changing field positions as frequently as every five minutes to re-stimulate the child's attention to the game, particularly if the child is posted in the outfield.
-- Putting the ADHD child in an active field position as much as possible to keep him or her busily involved in the game.
-- Alternate between multiple practice stations to keep kids constantly engaged.
-- Giving the ADHD child a coach's assistant job while waiting his turn at bat. Keep the task simple but engaging so he'll stay out of trouble and build a sense of purpose and self worth along the way.
Even individual sports may require modifications. Mauro Hamza, a fencing coach in Houston, Texas, allows ADHD children frequent breaks in routine. The fencing club rents space from a rec center, which enables children to break for checkers, TV, snacks, or even an occasional ping pong game during the two hour fencing club practice.
Pick Age Appropriate Sports
Finally, keep in mind that ADHD children usually are about a third younger emotionally and socially than they are chronologically, which explains a lot of their troubled interactions with peers. If you can think of your eleven-year-old child as really being eight, it makes it easier to accept and understand his or her behavior.
The difference between the playing field and elsewhere, though, is that you can use the sports arena to your child's advantage by placing him or her with a younger age group, something you can't do realistically at school.
Quinn advocates holding your child back in sports by two or more years whenever possible. "Make the way smoother for them by putting them with younger children," Quinn suggests. "They'll have a chance to hang around with peers they can relate to, and to be in a position where they can shine."
And the Winning Sports Are
The following common childhood sports are based on opportunities for distraction, level of physical contact, frustration factor, complexity of rules/strategies, and use of gross motor skills.
Gold Medal
-- Swimming/Diving
-- Martial Arts
-- Tennis
-- Gymnastics
-- Wrestling
Silver Medal
-- Soccer (Goalie position not recommended)
-- Fencing
-- Horseback Riding
-- Track Events
Bronze Medal (recommended only with substantial modification)
-- Baseball
Losers (not recommended)
-- Football

[pjevacica]

Dobra je yoga za smirivanje i aquaerobic  koji je odlican za svako dijete da funkcionira odmornije.Voda osvijezava i dobro utjece na organizam,a pogotovo za Adhd-ovce
ja dosla sad s treninga

[mali marinko]

Sve je ovo lipo pročitat,ta su mi djeca super.Ali moj sin je kompletna sprotnost ima 11. godina i svakim danom je sve tže s njim izaći na kraj.Počevši od škole u kojoj neće ni da piše,ako i napiše rukopis je očjan(disgrafija),mala i velika slova sve je izmišano, podebljano bez pračenja crtovlja....A što se tiće treninga ništa ga ne zanima,sve mu brzo dosadi ili sad bi iša a sutra bi se ispisa.Trenira je dvi godine plesove u paru i grupne,nije bio zadovoljan a u stankama bi radio nered s drugom dijecom.Ove godine krenuo je borilački vještinama,zaboravlja bi kada su sati ili bi krivo ćuo pa kad bi ga doveli nema treninga.Molila sam trenera da mu posebno naglasi ako se nešto mjenjao sat treninga.Ispočetka je volio ići na treninga sada uvik ucjenjuje iću ako mi daš kompić ili nešto drugo,pa kada treba ići onda ne bi.Također se dešava kući dok se igra da nakon par minuta pita šta će sad da mu je dosadno,a njemu je uvijek dosadno.Kada igra i igrice samo se svađa sam sa sebom i kompjuterom.Kako mu pomoć?

[Luka Šiško]

Kako mu pomoc? Vise manje... nikako!

Mozda vam se moj odgovor cini cudan i pesimistican, ali postoji kvaka, njemu netreba pomoc.

Ubiti ovo sto ste napisali o tome kako mu se neda ici na trening i kako samo zeli igrat kompjuter ubiti i nije problem, on je takav i gotovo.

Ako cete reci:'Pa nije zdravo po cijele dane gledati u monitor i 'svađati se sam sa sobom', promislite sta bi radio vani, igrao bi se igara koje: 1) On previse nevoli (tj. preferira kompjuterske igrice) 2) Bio bi sa 'ekipom' (iako je ocigledno da vise voli biti sam) 3) A ako smo kod zdravlja postoji puno veca sansa za ozlijedu nego u kuci

Ja gledam iz svoje perspektive, koja je ubiti njegova perspektiva sa razlikom sto ja imam skoro 18 godina...

Na skoli se mora poraditi i biti pun potpore jer nije lako pisati i pratiti koliko got je vasa zelja jaka (ako imate disgrafiju i ADHD ) ali treba biti uporan

Jos nesto... JEDINI razlog zasto vi mislite da njemu treba pomoc je zato sto je on drugaciji od drugih, nespada u nepisane norme i vrijednosti, ali moram vam reci jednu stvar >>> NORMALNO nije isto sto i NAJBOLJE... Ubiti parafrazirana definica normalnog je: Nesto sto je uobicajeno, sve ono sto spada pod najveci postotak gaussove krivulje, sve ono sto radi najveci broj ljudi koliko to glupa ili pak izopacena radnja to bila. Evo primjera, kanibali... Kod njih je normalno pojesti covjeka, dok bi to u vecini ostalih kultura bilo okarakterizirano kao izopacenost prve kategorije, a ako bi se u njihovom selu nasao covjek koji nebi htio pojesti npr. protivnika kojeg je pobjedi u borbi na zivot i smrt, vjerojatno bi ga izbacili iz zajednice...

Ubiti ono sto hocu reci je to da igranje kompjuterskih igrica nije nikakav problem, a definitivno nije ovisnost(jer su prave ovisnosti povezane sa kemijsko bioloskom stranom covjeka, a pritom imaju utjecaj na psihu, dok se 'ljubav' o kompjuterskim igricama javlja na psiholoskoj razini, pritom ona nije razlicita od recimo svakotjednog ribolova, stoga nije ovisnost nego strast...
A također moram reci da popularnost kompjutera i kompjuterskih igrica raste eksponencijalno svake godine, stoga mozete ocekivati da za 10-15 godina nece biti NIKAKAV problem ako dijete igra igrice po cijele dane... Tj. to mozda je problem, ali vise se na to nece tako gledat, jer ako vecina svakodnevno provodi bar 3-4 sata na kompjuteru, onda je to normalno.

Također, Carl Gustav Jung, poznati svjetski psiholog jednom je rekao: 'Normal is the ideal aim of the unsuccessful'.
I imao je pravo, ako pogledate poznate svijetske i domace licnosti, gotovo nitko nije normalan, nemislim samo na 'cure sa zutog tiska' ili Zdravka Mamića, nego i poznati svjetski umjetnici, pisci i znanstvenici. Sve njih bi TRADICIJA  pokusala promjenit i spustit na zemlju, neznam jer znas pjesmu Albatros od Charlsa Baudlaira... (On je bio prvoklasni 'cudak', a eto cak i toliko godina poslije o tom se francuzu uci u hrvatskim gimnazijama kao o jednom od najvecih pjesnika ikad)

Evo da zavrsim, jer vidim da ovim tempom kojim mi ideje dolaze do glave, nemogu ovaj post dovrsiti do sutra ujutro
Tako da, NEMOJTE se trudit svog sina stavit u kutiju u kojoj on nezeli biti... Pritom ne mislim na vazne obaveze koje treba ispunit(jer to nitko nezeli radit xD), nego na nacin kako provodi svoje slobodno vrijeme, zato sto to nije nuzno lose, samo je drugacije...

PS: Nadam se da je ovo pomoglo, iako duboko sumnjam xD