škola poslije

[ce_ro]

nazvao sam ovu temu škola poslije iz razloga što ću ovdje navesti samo pozitivne stvari koje su se desile poslije početnih negativnih
stvari su krenule nabolje dolaskom u školu nove gospođe logoped(ice) koja je relativno mlađa osoba i koja je o adhd-u učila za vrijeme svojeg školovanja
ubrzo nakon zaposlenja organizirala je predavanje u školi sa temom adhd/hiperaktivnost, a predavanje je održala prof.gđa.Sekušak sa edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta, da bi ubrzo nakon predavanja moje dijete dobilo asistenta u nastavi
prednosti asistenta u nastavi nisu samo pomoć u učenju, jer moj sin nema takvih problema, nego prvenstveno zadržavanje koncentracije tjekom nastave, prepoznavanje takozvanih "kriznih" situacija i sprečavanje negativnih posljedica i slično i sada napokon postoji netko ko može potvrditi da nije baš sve on kriv
naveo bi još da je osoba koja obavlja posao asistenta u nastavi mlađa osoba koja je završila faks za logopeda i koja je također za vrijema školovanja učila o adhd-u
sad se ponovo vraćam na gđu.logoped koja mi je na našem prvom sastanku rekla da ona zna o čemu se radi, da i ona i učitelji surađuju sa stručnjacima iz navedenog područja i da će se raditi u smjeru da se olakša i mojem djetetu, i njegovim vršnjacima i naposlijetku i samim učiteljima
također je rekla da će bez obzira što će se poduzimati sve gore navedene mjere opet doći do određenih problema koje je jednostavno nemoguće predvidjeti, a samim time i izbjeći, što je meni bilo vrlo drago da je tako rekla jer sam tu primjetio da se doista radi o iskrenoj osobi
nastavili smo razgovarati o hiperaktivnosti i u privatnom životu van škole i ne sjećam se više svih detalja, ali mogu zaključiti da smo obavili vrlo konstruktivan razgovor i bio sam zadovoljan jer sam razgovarao sa osobom koja razumije i mene i moje dijete
rekao sam joj da mi je dosta više raznoraznih razgovora u kojima ja pričam o svojem viđenju situacije, a druga strana brani neke druge teorije i da mi je jako drago da sam napokon razgovarao sa nekim tko razumije situaciju i tko me ne gleda kao da gleda kroz staklo
na navedenom razgovoru sam rekao da mi se čini da je i učiteljica promijenila svoje stavove i da mi doma vidimo napredak jer dijete dolazi doma zadovoljnije i mirnije i da bi učiteljicu najrađe pohvalio, ali me je strah da se onda opet ne "pokvari" što je u konačnici ispala dobra i šaljiva anegdota, barem ja tako mislim, jer kad sam došao na informacije poslije roditeljskog kod učiteljice onda mi je i ona rekla da je ona promijenila odnos prema mojem djetetu i da na njega jednostavno gleda na način da je drugačiji od ostalih, na to sam ja rekao da smo i mi doma primjetili pozitivne promjene i da smo htjeli pohvaliti novonastalu situaciju na što me ona prekinula i sa smješkom mi rekla nemojte me hvaliti da se ne "pokvarim"
mislim da nakon svih navedenih promjena imam bolji odnos sa školom, najviše komuniciram sa asistenticom, zatim sa učiteljicom i mislim da su te dvije osobe najvažnije za moje dijete jer su u direktnom kontaktu sa njim
evo baš danas moj sin slavi 8. rođendan i dobio je od asistentice, on kaže učiteljice, torbicu za oko struka sa grbom dinamo i on je van sebe od sreće i ponosa
eto to je ukratko o pozitivnim stvarima, a sada ću prestati sa pohvalama da se odnos ne "pokvari"

[nicks]

a sada ću prestati sa pohvalama da se odnos ne "pokvari"

 
mene je ovaj cijeli post baš razveselio!

[mucgoghy]

Ma to je divno kad se i u školi nađe netko tko zna da ne zna sve i voljan je učiti!

[ela]

ja bih bila sretna da mogu isto to reći.Ja sam pak bila neki dan vrlo neugodno iznenađena u školi kada je učiteljica rekla da neće pokrenuti postupak za inividualizirani pristup,da moje dijete tretira kao i svu ostalu djecu, da ga ocjenjuje jednako strogo kao i druge..a ja sam na to odgovorila , da , primjetila sam..jer je za prvi diktat pisanim slovima dobila 4 jer je imala samo jednu greškicu.rečenicu je počelo malim slovom..bilo mi je žao..da..a komentar je bio...da ima i gore djece...zar sam ja kriva što ima i gore djece..čiji roditelji ne brinu..iza našeg rada stoje sati i mučenja i plača i veselja kada dobije od mame kvačicu..i smješka..puno radim sa djetetom i vide se rezultati i bili bi svi sretniji kada bi taj rad bio i nekako nagrađen..a ne da netko moje dijete upoređuje sa nekim drugim djetetom..jer svako biće je čovjek jedinstven i sam za sebe poseban..nitko se sa nikim ne smije i nemože upoređivati..a posebno ne naša djeca koja imaju tu poteškoću koju imaju..i ne može..ona meni reći..deset puta sam ponovila da će biti test..rekla sam..da vi jeste to rekli..ali da li je moje dijete i jednom samo čulo da će biti test..očito je da nije..jer mi nije reklo...
a to su naše muke...a tek smo počeli sa školom..

[ce_ro]

Znao sam da ih ne smijem puno hvaliti jer se onda moraju pokvariti. Pitao sam neki dan učiteljicu kako će mu se zaključivati ocjene, s obzirom da ima individualizirani pristup na što mi je rečeno da se računa klasično prosjek. Na to sam napomenuo za ind.pristup na što mi je rečeno da je ovako najbolje za sve kao u stilu da se nebi neko bunio i sl. Poslije sam nazvao defektologicu koja je rekla da će razgovarati s učiteljicom pa će mo vidjeti. Mislim nemogu reći da moj sin ima loše ocjene, ali kad znamo koliko je muke i truda uloženo i koliko mu znači da dobije 5-icu krivo mi je da zbog jednog lošeg dana ili nekoliko takvih da ga se na jedan način kažnjava slabijom ocjenom i onda na kraju mu se zaključi četvorka kao i nekom učeniku koji je cijelu godinu vukao trojku da bi nakraju navukao na četvorku iako znam da moj sin ima znanje za peticu. Nemam živaca previše pisati i sam bog da je kraj školske godine pa smo jedno vrijeme bez brige barem što se ocjena tiče.